Predmet ove knjige čini problem: kako iz građe neposredno življene stvarnosti nastaje teorijska tvorevina koju nazivamo istorijom. Ona hoće da pokaže da je to preoblikovanje radikalnije nego što naivna svest obično pretpostavlja. Time postaje kritikom istorijskog realizma za koji istorijska nauka znači odraz onoga što se dogodilo "kako je stvarno bilo"; čini se da time ne čini manju grešku nego umetnički realizam koji smatra da prepisuje stvarnost, ne primećujući koliko potpuno već to "prepisivanje" stilizuje sadržaje stvarnosti.