Analiza vremenske svijesti jeste prastari krst deskriptivne psihologije i spoznajne teorije. Prvi koji je u ovome osetio ogromne teškoće i koji se sa njima iznurivao gotovo do beznadežnosti, bio je Avgustin. I danas svako ko se bavi problemom vremena mora temeljito prostudirati dio od 13. do 28. poglavlja knjige Ispovijesti, jer u ovim stvarima na svoju istrajnost ponosni Novi vek nije otišao previše daleko, a posebno ne previše daleko od ovoga velikog i neumoljivoga mislioca. Još danas se sa Avgustinom može reći: si nemo a me quaerat, scio, si quaerenti explicare velim, nescio.