Ova studija Aljoše Mimice nije vrsta "angažovane" sociologije, kako on sam naglašava, niti pokušaj da se predvidi pravac kojim će "svetski duh" ići, već jedan "pogled unazad" na ranije političke tvorevine koje bi mogle biti smernica za "neponavljanje" istih grešaka u budućnosti. Autor analizira pojedine fragmente socijalnih teorija trojice Francuza: Šarla de Monteskjea (1689 – 1755), Aleksisa de Tokvila (1805 – 1859), i Emila Dirkema (1858 – 1917). Smeštajući njihova dela u društveni, politički i duhovni kontekst svog nastanka, Mimica pokušava da ukaže na značaj koji ona i danas imaju, te da ih pročita na savim nov način. Neke od tema sa kojima se susrećemo u ovoj knjizi jesu demokratija, podela vlasti, revolucija, rat...