Istorija mišljenja o cjelini čovekovog svijeta je neizrecivo raznolika i bogata, otuda se postavlja pitanje opravdanosti da se još nešto kaže, a da pritom bude filozofski relevantno. Pa ipak filozofski govor ne prestaje. Svako vrijeme se posvedočuje u mišljenju svojih mislilaca. Svjedoci smo čak i kada odbijamo svjedočenje, kada se povlačimo u mišljenje ili pak ćutanje. Ta neizbježnost svjedočenja motiviše sve tekstove ove knjige, ukazujući pritom da i samo mišljenje može biti modus svjedočenja. I ne samo mišljenje, već i druga čovjekova bitna iskustva (umjetnička, religiozna, moralna i politička) mogu se u svjedočenju ogledati.