Jedna od prvih stvari koja upada u oči kod čitanja poezije ovog autora je jednodušno priznavanje njene velike vrednosti. Drugo oko čega se svi kritičari i tumači slažu jeste njena tajanstvenost. Viktor Garsija de la Konća kaže: “Kada kažemo o ovom duhovnom pesniku, asketi i mističaru, da ga ne zanima književnost i umetnost, dolazimo u opasnu situaciju. Naravno da njegov osnovni cilj nije stvaranje književnosti radi književnosti. Ali mu je i te kako važno da na najbolji mogući način prenese svoju poruku. On je, na izvestan način, ono što obično nazivamo "egzistencijalističkim" ili "angažovanim" pesnikom. Ali, kako u slučaju svetog Jovana od Krsta nije najjasnije oko čega je on to angažovan, borba oko savladavanja teksta je teška i na njega se primenjuju i stvari koje nemaju nikakve veze sa književnošću, pa čak ni sa teologijom, već sa građenjem jedne određene ideologije... i svega onoga što to podrazumeva.