Nemate knjiga u vašoj korpi SrpskiСрпскиEnglish

Turgenjev, Ivan Sergejevič

Natrag

Турге́нев, Ива́н Серге́евич

 

Ivan Sergejevič Turgenjev (rus. Ива́н Серге́евич Турге́нев, Orel, 9. novembra 1818 — Bužival, 3. septembra 1883), ruski književnik, čije se delo Očevi i deca smatra jednim od najvažnijih romana u 19. veku. U njemu je prvi put definisao pojam nihilizam kome je suprotstavio "pozitivnog heroja". Osim toga poznat je i po zbirci pripovedaka Lovčevi zapisi, koja je prvi put štampana 1852. godine.

 

Turgenjev je rođen u bogatoj zemljoposedničkoj porodici. Bogati roditelji su mu obezbedili dobro obrazovanje. Školovao se kod kuće, a kasnije u internatu u Moskvi. Počeo je da studira filologiju 1833. godine na Univerzitetu u Moskvi, studije je nastavio u Sankt Peterburgu (1834—1837) i Berlinu (1838—1841). Posle povratka u Rusiju 1841. godine počeo je da radi kao činovnik u ministarstvu spoljnih poslova u Sankt Peterburgu. Taj posao je napustio posle dve godine da bi se posvetio literarnom radu.

 

Turgenjev je odbacivao politički radikalizam koji su podjednako iskazivali kritičari i pobornici carskog režima, ali je bio razočaran represivnom unutrašnjom politikom cara Nikolaja I. Aktivno je iskazivao svoje protivljenje kmetstvu, što je pokazao i kada je nasledio roditeljsko imanje 1850. godine. Tada je oslobodio sve kmetove, a posle zvaničnog ukidanja kmetstva 1861, pomogao je emancipaciju i ekonomski položaj kmetova na svome imanju. Državna vlast nije sa simpatijama gledala na njegove otvoreno iznete stavove. Uhapšen je u maju 1852. godine i proveo je dve godine zatočen na porodičnom imanju. Razlog je bio članak posvećen preminulom Gogolju. Odbojnost ka preovladavajućem političkom stanju u Rusiji bila je razlog što je mnogo godina proveo u inostranstvu. Konačno je emigrirao 1861, prvo u Baden-Baden (do 1870), a kasnije u Pariz, gde je živeo do smrti. U Rusiju se vraćao povremeno u posebnim prilikama.



Od istog pisca:


 

 

© Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića