Nemate knjiga u vašoj korpi SrpskiСрпскиEnglish

Slijepčević, Pero

Natrag

 

Pero Slijepčević rođen je 12. juna 1888.u Samoboru kod Gackog, u seljačkoj porodici. Po zavr-šetku srpske gimnazije u Mostaru 1908, studira germanistiku i filozofiju u Beču, Ženevi i Friburgu, i već tada počinje da se ističe književnim i javnim radom. Iako ima tek četrnaest godina, aktivan je član sarajevskog društva »Prosveta«. Kao dobrovoljac učestvuje u oba Balkanska rata. Prvi svetski rat omeo je nastavak studija u Beču. Odlazi u Italiju, gde predano radi u Jugoslovenskom odboru. U Friburg u Švajcarskoj je diplomirao, a 1917. stiče titulu doktora filozofije sa tezom Budizam u nemačkoj književnosti (objavljena u Beču 1920) i postaje sekretar kod prvog jugoslovenskog ministra inostranih dela 1918/1919. godine. Godine 1926. odlazi na Univerzitet u Skoplju, gde deluje prvo kao honorarni (1927), zatim kao vanredni (1928), a od 1938. kao redovni profesor. Posle kapitulacije Jugoslavije 1941. prelazi u Beograd. Penzionisan je za vreme okupacije, a nakon oslobođenja nastavlja rad na Beogradskom univerzitetu. Kao šef Katedre za nemački jezik i književnost umro je 1964. godine. U gotovo svim radovima posvećenim Peru Slijepčeviću može se naći mišljenje da je on kao nastavnik i naučnik, kao kritičar i esejista, mnogostrano obdaren kulturom i čestitošću. Pored brojnih članaka o srpskim književnicima, objavio je i impozantan broj radova o stranim autorima, pre svega o Geteu i Tomasu Manu. Slijepčevićev najznačajniji rad iz oblasti germanistike je knjiga Šiler u Jugoslaviji iz 1937, i danas nezaobilazno delo o recepciji stranih pisaca u srpskoj književnosti.



Od istog pisca:


 

 

© Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića