Nemate knjiga u vašoj korpi SrpskiСрпскиEnglish

Nemačke teme

Natrag

Autor Slijepčević, Pero
Oblast lingvistika / književnost
Biblioteka Elementi
Datum objavljivanja 21.12.2010.
Format 18 x 11.5
Težina 150
Broj strana 167
Cena 1000din / 9.52€
Povez Meki
Pismo Ćirilica
ISBN 978-86-7543-220-3
Priređivač Mirko Krivokapić

Pero Slijepčević, jedan od naših najboljih germanista, napisao je možda najlepše retke o Geteu i Manu u našoj nauci o književnosti. Knjiga Nemačke teme sabira njegove značajne radove o Geteu, Tomasu Manu, kao i nemačkim književnicima koji su živeli i stvarali na početku XX veka, u vreme velikih političkih previranja.

U raspravama o Geteu, Slijepčević se najviše bavi njegovim odnosom prema našoj narodnoj poeziji, šta je i zašto u njoj voleo, a šta ne. Gete nije voleo primitivizam i plahovitost koju je video u našoj epskoj pesmi i liku Kraljevića Marka, jer “kako bi vedri ljubitlj kalokagatije mogao voleti onako mrka i violentna primitivca”, ali je visoko vrednovao lirsku narodnu pesmu, njenu raznovrsnost motiva i istinitost osećanja, uočavajući u njoj ono što je opštečovečansko, i poredeći je čak sa Pesmom nad pesmama. Slijepčević pak smatra da se Gete i pored najbolje volje nije uspeo udubiti u našu narodnu dušu, za razliku od recimo Grima, te da je i nije mogao do kraja razumeti.

„Geteovi pogledi i puti nisu svuda naši, razume se, ali je Gete visoka planina koja se gleda s udivljenjem. I više nego planina: to beše Ličnost.“

O Tomasu Manu pak kaže da je “Man najveći živi sledbenik Geteov u Nemačkoj.“ U radu Nemački savremeni književnici i politika Slijepčević preispituje odnos nemačkih pisaca prema nacionalizmu, svetskom ratu, odnosno njihovog držanja prema političkim događajima počev od 1914, i u tom svetlu preispituje i Tomasa Mana, dok u radu „Večito vraćanje” o Manovom romanu „Josif i njegova braća“ kaže još i da “Ugledni nemački pisac, koji se godinama bavio problemom otadžbine, i najzad ostao bez otadžbine, obrađuje od nekoliko godina priču o starozavetnom izgnaniku Josifu.“

„Tomas Man, o čemu god je pevao mislio je, kako sam priznaje, o umiranju. Ali nikad pesimistički, nikad raspoložen za nirvanu. Njegova klavijatura najlepše zvuči o Smrti, ali on potvrđuje i blagosilja Život. Približujući se starosti svojoj, moglo bi se reći, on u svom velikom romanu deli neki mistični megdan sa smrću. P. Slijepčević


Sadržaj         Dodaj u korpu



 

 

© Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića