Nemate knjiga u vašoj korpi SrpskiСрпскиEnglish

Muzika i elektroakustička muzika

Natrag

Autor Radovanović, Vladan
Oblast umetnost / istorija umetnosti
Biblioteka Teorije izvođačkih umetnosti
Datum objavljivanja 10.07.2010.
Format 22.5 x 14
Težina 530
Broj strana 441
Cena 1400din / 13.33€
Povez Meki
Pismo Latinica
ISBN 978-86-7543-203-6
Rasprodato Da

Već od početka 20. veka pod nazivom "muzika" nailazi se i na pojave za koje se može sumnjati da joj još uvek pripadaju. Tako je moguće konstatovati da je posle viševekovne faze dodavanja zvučno-medijskih svojstava pojavi zvanoj "muzika", usledila faza oduzimanja zvučno-medijskih a dodavanja nezvučno-medijskih svojstava pojavi i dalje nazivanoj istim imenom. Takođe, iz objektnog stanja muzike izdvojio se i tok ka mentalizovanom stanju "muzike". Od jednog trenutka stoga nije više bilo dovoljno zajedničkih obeležja da bi sve što se zvalo muzikom to moglo i biti. Te promene, izražene svim onim predlozima suptrakcije zvučnog, adicije nezvučnog i promovisanja posebnih ontoloških stanja muzike - ideje, zapisa, izvođenja - kao muzike, označavale su upadljiviji nastup arbitriranja njenog štastva. Ali, to arbitriranje povezivanja termina "muzika" sa izvesnim pojmovima i pojavama, što su predložili neki protagonisti avangardi, ne može se sada obustaviti. Posle decenija kompozitorskog i teorijskog bavljenja muzikom i drugim umetnostima - moram najzad i sam znati i osećati šta je za mene muzika. Ako tako kažem - time sam već odredio i kategorijalne načine njenog prepoznavanja.

 

Koliko sam bio kadar, u ovoj knjizi sam odredio šta je za mene muzika, potpuno svestan nepodesnosti diskursa za njeno potpunije predočavanje. U opseg pojma muzike uvrštena je i elektroakustička muzika. Prirodno, određivanjem sadržaja pojma muzike, toga šta muzika jeste, ispoljilo se i šta ona nije. Između ostalog, ona nije jezik. Muzika ne može biti ni neka nezvučna pojava, ali ni svaka zvučna. Ona se ne svodi samo na ideju, niti samo na zapis. Ma koliko zvučno manifestovanje muzike bio njen najbitniji modalitet postojanja, gde u mnogim slučajevima živo izvođenje znači ispoljavanje muzičkog dela, izvođenje se iz tog modaliteta ne može izdvojiti i samo postati muzika. U načelu, ne postoji nijedan dovoljan razlog zbog kojeg bi sve zvučno i bezvučno trebalo prihvatiti kao muziku, jer te pojave mogu biti i neko drugo duhotvorstvo a da ne budu manje vredne zato što nisu muzika.





 

 

© Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića